Borilačka vještina ju-jitsu razvila se u drugoj polovici 16. stoljeća u Japanu. Obuhvaća širok spektar tehnika borilačkih vještina, poput udaraca, hvataljki, bacanja, blokada, poluga i slično. Osnova je za mnoge suvremene samoobrambene vještine, poput judoa, karatea i aikida.
U prošlosti je ju-jitsu bio najrasprostranjeniji među policijom i vojskom zbog svoje svestranosti i univerzalnosti, dok u civilnom okruženju nije bio toliko često korišten niti dopušten. U drugoj polovici 20. stoljeća počelo je širenje i u civilnu sferu. Osnovani su klubovi i udruge te su uspostavljeni nacionalni i međunarodni savezi.
Riječ ju-jitsu u doslovnom prijevodu znači "meki put." Zajednički cilj svih borilačkih vještina je potraga za ravnotežjem između tijela i duha. Osnovna svrha borilačkih vještina je kroz vježbanje, razmišljanje i način života uskladiti djelovanje pojedinčevog tijela i duha, koji upravlja tim tijelom.
Ju-jitsu se izvodi u posebnoj odjeći za borilačke vještine, nazvanoj kimono, na posebnim prostirkama, nazvanim tatami. Stupnjevi znanja označavaju se pojasevima, koji mogu biti školski pojasevi (kyu) ili majstorski pojasevi (dan). Stjecanje stupnja pojasa može biti rezultat položenog ispita za pojas ili izvrsnih rezultata na natjecanjima, kao i trenerskih i sudačkih rezultata.
U Ju-Jitsu, kao sportskoj disciplini, poznajemo više različitih disciplina, i to:
- Borbe
- Prikazivanje ju-jitsu tehnika
- Duo sistem
- Brazilski jiu-jitsu
